Institucionalni okvir
U pičku materinu! Moram da se ispraznim bar u ovom dnevniku. Ma boli me dupe i ako mi neko provali šifru i vidi da psujem. Neka me osude i na pet godina prinudnog braka ako treba. Prvo, Galina je raskinula veridbu. Ništa od svadbe. Saznala je da se njen momak Žika sve vreme kresao s Mikijem. Ne samo da je gej, nego je još i vara i to sa Mikijem. Znači da je i Miki gej. Jednim udarcem četiri loše vesti. Kako onda čovek da ne popizdi? Da sve bude još neprijatnije, zatekla ih je kako se krešu u njenom krevetu pošto se s posla vratila da uzme lak za baterije.
- Svaki put ga zaboravim, desi se neko sranje!
Tako je počela razgovor i onda mi ispričala ovu priču iznenađujuće hladnokrvno i smireno. Ja sam se mnogo više iznervirala. Prvo, radovala sam se zbog svadbe pošto je na svadbama dozvoljeno duvanje, a drugo, žao mi je zbog Mikija. Ne toliko što je gej nego se zna šta mu sleduje. Razume se da ih je obojicu Galina odmah prijavila. Ona, kao Ravnopravna indoevropska građanka jugoistočno-azijskog porekla i kao službenik u Ministarstvu za ljudska prava, a to se uči još u trećem razredu, ima pravo na dvostruku odštetu i intenzivnu pozitivnu diskriminaciju. To znači da će Miki dobiti deset godina najstrožeg braka s debelom političarkom sa sarmama i kiselim kupusom. Njen bivši dečko, u kojeg, uzgred budi rečeno, nikad nije ni bila zaljubljena već je htela da se uda zbog papira kako bi mogla da dobije unapređenje u Ministarstvu, proći će malo bolje. Po Zakonu o varanju verenika s pripadnicima istog pola, njemu automatski sledi dvogodišnja penzija i deset rotirajućih parfema po izboru.
Pitala sam Galinu da li joj je palo na pamet da su možda sve inscenirali kako bi zloupotrebili zakon, jer osim pozitivne kazne za njenog dečka, znamo i da se Miki pali na debele političarke. Rekla mi je da nema teorije jer ga je Miki futao u žutaru na njene oči pa su joj se još rugali kad je rekla će ih prijaviti tako što je Žika popušio Mikiju pred njom.
- Živorad i Milorad! Kako da ne budu pederi s takvim imenima? - dodala je Galina kao ključni dokaz.
- Pa šta? I ja se zovem Leposava pa nisam lezbejka.
- Nije to isto. Da si muško i da si Leposav, bila bi derpe - dovršila je svoju ubedljivu argumentaciju.
Mene u stvari u svemu tome brine nešto drugo. Čini mi se kao da je sve počelo da se raspada oko mene. Svakog dana čekamo ćaletovu presudu za one gaće, keva je na ivici nervnog sloma zbog svega, ja ne vidim više nikakvu perspektivu. Rešila sam da palim napolje, kako god znam i umem.
"Novu srpsku fašističku misao treba potpuno ignorisati. To je grupa nacionalističkih i mafijaških apologeta i kvazianalitičara, propalih novinara i intelektualaca u pokušaju". (Ovom molitvom ispovedila sam se pred ulazak na fakultet zbog grešnih misli).
Moja prijateljica Ceca
Napomena: U stvari, kad bolje razmislim, zašto ovaj blog ne bi imao formu rebusa? Objavljujem jedno poglavlje naknadno napisano i u knjizi ide posle onog koje se zove Bugarska. To možda nije toliko važno, može da funkcioniše samo za sebe. Da ne cicijašim, evo i njega, a postovaću još neka koja su ubačena tu pri početku i nema ih na blogu.
-------------------------------------
Ceca je jedno divno, nežno i osećajno stvorenje koje sam upoznala negde u gradu. Ni ona ni ja ne možemo da se setimo tačno gde i kad. Znamo da smo se često sretale i viđale na istim mestima, ali kad smo se tačno upoznale, palo je u zaborav. Ipak, sećam se da smo počele da se družimo kad smo jednom razmenile brojeve da bi mi ona narezala poslednju verziju Haircuta, softvera za šišanje, pošto je tad bila u šemi sa Frikijem, u to vreme jednim od najvećih pirata u gradu. To je bila prva verzija Haircuta u kojoj je bila ugrađena i opcija za farbanje kose, a meni je baš to trebalo. Planirala sam crvenu biserušu koju i dan-danas nosim. I baš kad sam je posle dva-tri dana nazvala, pitam je kako je, a ona jedva govori. Glas joj zvuči vlažno i trese se kao na jakom vetru. Šta je bilo? Ostavio je Friki s njenom žen-tamagoči sestrom! S Cicom! To je bila totalna tragedija.
Ceca je Cicu dobila još kad je imala četiri godine. Priča se da je Ceca vanbračno dete engleskog ambasadora u Beogradu, pa joj je on u zamenu za sestru koju je jako puno želela, iz Japana nabavio onaj najskuplji tamagoči koji izgleda kao prava devojčica, pa ako je pravilno hraniš i održavaš, ona raste i razvija se zajedno s tobom. Bio je to samo jedan od nekoliko pravih žen-tamagočija u Beogradu tih godina. Danas ih ima dosta, i to onih još naprednijih modela koji mogu da nauče i da govore, ali Cica je bila neverovatno šarmantna i bez toga. Ja sam je videla svega nekoliko puta u gradu s Cecom i nisam je dobro poznavala, ali na daljinu je zračila raskošnim šarmom i specifičnom lepotom. Imala je negovanu zelenu kosu, ogromne plave oči, neki tajanstven pogled pun topline i pokrete koji su podsećali na one iz crtanih filmova. Cecina ljubav prema njoj bila je tolika da joj je svoje najbolje osobine jednostavno poklonila. Onda je ovaj skot maznuo i otišao s njom! Tačnije - oteo ju je! Možete da zamislite kakav je to bio raspad sistema za Cecu.
Odmah sam je zvala da dođe kod mene. Nije mogla da se kreće. Otišla sam ja kod nje. Samo je plakala. Bolelo je uvo za ono đubre od Frikija i njegove piratske programe. Otišavši s Cicom, odneo je parče Cecine duše. Ona je bila toliko slomljena da praktično ništa nije jela mesecima. Galina i ja smo neprestano bile uz nju. Njena zla majka samo je jurcala po kući i vikala da joj dete nije normalno što toliko pati za jednom glupom igračkom. Obaška što je, razume se, ona Cicu od ranije mrzela pošto ne samo da nije bila njena, nego ju je podsećala na tog tipa koji joj je napravio Cecu i napustio, pa smo s razlogom verovale da je ona tu otmicu blagoslovila i čak je organizovala zajedno sa Frikijem.
Ništa nije moglo da se uradi. Zakon o tamagočijima još nije bio donet i Ceci je ostala samo jedna otvorena rana na duši koja nikad nije zarasla. Tad je negde počela da govori to njeno "Drkadžija", što se u prvo vreme odnosilo na Frikija, a posle se odnosilo na sve što je imala da kaže, naročito kad joj nešto smeta. Pa i kad joj ne smeta. Izgubila je poverenje u sve na ovom svetu. Čak je i odnos prema Galini i meni bio nekako suzdržan, jer bez obzira što smo nas dve iskreno htele da joj pomognemo i to po svaku cenu, njena je zahvalnost ostajala nedorečena i neispoljena jer nije bila do kraja sigurna da li mi njoj zaista želimo da pomognemo ili hoćemo još više da je slomimo. Uostalom, slabo smo se poznavale. Prave prijatelje nije imala. Cica joj je bila sve u životu. I Maki i Boksi i Dimitrije su je neobično zavoleli. Ne samo zato što je bila dobra riba, nego zato što su muškarci slabi na devojke slomljena srca. Njen blagi pogled uz smešak, pa još kad ti onako umiljato kaže: "Drkadžija", nijedno zdravo biće nije moglo da ostavi ravnodušnim.
Šta je bilo posle s Cicom i Frikijem, ne znamo sasvim pouzdano. Od tada je prošlo više od tri godine i jedino što smo negde načule je da je Friki nikada ne pušta iz kuće. U međuvremenu je legalizovao firmu za uvoz Haircuta i više ga ni zakonski ne možemo goniti. I ne samo to, počeo je i da se bavi politikom i savetnik je u Ministarstvu trgovine u Nevladi Srbije.
Ni otac, otkako mu je istekao mandat, navodno joj se više nije javljao. Ni njoj ni njenoj majci.
Glupi softver
Ovde samo naizgled nema ništa. Klikćite na arhivu. Podsećam još jednom nadležne programere na ovu glupu falinku da svakog narednog meseca nestaju sa naslovnice svi postovi.
Što se tiče Leposave, roman je gotov, ali je toliko toga izmenjeno u logičkom smislu u odnosu na ovo što visi da nema smisla to da objavljujem. Bićete pozvani na promociju knjige, nadajmo se sredinom juna. Zahvaljujem se svim vernim čitaocima s bloga i obećajem im svima besplatan primerak sa sve posvetom, budući da je zahvaljujući njihovoj stalnoj podršci ovaj roman i priveden kraju.
Vaša Leposava!