Naturanti su u stanju da budu ozbiljni koliko su gliste u stanju da skaču u vis s motkom
- Kako možete biti sigurni da je tu loptu ona donela? I gde je uopšte ta
lopta? – pitao je jedan od poslanika ili šta su već bili, ne obazirući se na
moju drsku pretpostavku vezanu za špijune.
Fakat, kakvih ja to dokaza imam? Ovako smušeni ništa nećemo uraditi. Lara
je ostala kod kuće, lopta u njenom studiju, a ja ovde nemam ništa osim sulude
priče da Gabrijela Fabijančić uopšte nije ni pronalazač nego običan prevarant.
- Morate da mi verujete, nema nam druge. Lopta je ostala kod nje kući. U
onoj brzini se nisam setila da je ponesem, ali ako hoćete, pošaljite nekog po
loptu. Nalazi se u studiju te devojke Lare koju je Gabrijela otela. Sve može da
se proveri. Ona je nju usvojila pre dve-tri godine kad je otkrila njen
izumiteljski talenat. Ona je izmislila mašinu za saplitanje na daljinu! – rekla
sam značajno a salom se zaorio gromki smeh.
Prvi se umešao Gogunović:
- Leposava, molim te. O čemu se radi?
- Niko ovde nije čuo za njen izum? Za neki sistem koji radi na daljinski
upravljač i pomoću kojeg se može saplesti čovek u hodu?
- Drage gospođe i gosopodo, da li je neko čuo za taj izum? - pitao je
Gogunović prisutne. U sali kikotanje i žamor. Pogledom hvatam kez nekog
debeljka kojem cure bale iz usta dok se nešto domunđava s jednim istim takvim s
masnim razdeljkom umesto kose.
- Pa dobro - dodala sam - to se može proveriti na kontranetu.
- Neka sekretar potraži, a ti, Leposava, nastavi.
- Ma šta da nastavim? Nema tu šta dalje da se priča. Hoćete li vi da
zaustavljamo ovaj haos ili ne?
Tu se za reč javio neki mladi čovek u službenom odelu, onakvom kakvo se u
Beogradu nosi kad se ide u fud-centar ili u samoposlugu. Započeo je govor o
teškim i mučnim sukobima u zemlji i za tih dvadesetak minuta koliko je govorio
nije rekao apsolutno ništa. Posle njega je reč uzeo neki dedica i optužio nas
za izdaju. Sve nas prisutne. Nisam shvatila šta smo mi to izdali i kome. Počela
je žučna rasprava i međusobno vređanje delegata. Tenzija je sve više rasla, a
sekretar je i dalje kopao po kontranetu tražeći podatke o mašini za saplitanje
na daljinu. Očigledno se jako slabo snalazio. Pošto od one važne atmosfere s
početka skupa više nije bilo ništa, otišla sam do njega da mu pomognem. Kad sam
videla šta radi, uhvatila sam se za glavu. On je kopao po nekim Nevladinim
pretraživačima.
U tom momentu se salom zaorila ona sablažnjiva reč i nastao je opšti metež
koji se pretvorio u tuču. Gogunović je pokušavao da ih smiri, ali ništa nije
pomagalo. Jedan je hvatao drugog za vrat, ostali su ih razdvajali, treći su
započinjali istu scenu u drugom uglu, letele su stolice i mikrofoni. Izašla sam
napolje zajedno s Tarzanom i onim glupim sekretarom.
- Pa jesi ti Tarzan ili miš? Zovi vešticu! - Pozvao ju je odmah. A ona se
navodno nije javila.
- Ma vi ste svi retardi! Ajde idemo nazad kod Lare. - Bila sam jako
iznervirana. Otišli smo do auta i pošli nazad. Tarzan i ja. Sekretara kog su
zvali Ljuba Majmun smo ostavili na parkingu i rekli mu da ostane da broji
točkove i deli ih sa tri pa da nam za dva sata preko GNS-a pošalje krajnji
rezultat preračunat u kilosekunde po automatskoj pertli. I da zalije peršun. Njegov
tup, poslušan sekretarski pogled usmeren u moje grudi odavao je apsolutno
neshvatanje.
- U redu, gospođice! - rekao je uz blagi naklon.
Lara mi je ulivala poverenje. Istina, ulivali su mi poverenje i ovi
naturanti pa se ispostavilo da su klasični seratori. Trebalo je nekako Laru
potpuno da pridobijem na svoju stranu. Ona je u ovom trenutku jedina koja
nekako može da dođe do Gabrijele i Dimitrija. Od onih morona u Štabu, neko je
sigurno njoj javio šta se događa i više nismo imali tu prednost. Osim toga, s
Larom je bio onaj lepotan Luka. Pitala sam Tarzana kakav je on i možemo li mu
verovati.
- To je moj sin - rekao je hladnokrvno. - Vrlo bistar momak, ali malo na
svoju ruku. Ali ne brini, ja znam kako treba s njim.
- Kako?
- Loži se na Tomu Zdravkovića.
- Ko je to?
- Neki stari pevač, narodnjak. Kad god nešto tražim od njega, obećam mu da
mu prebacim neku njegovu pesmu na CST.
- Ali narodnjaci se ne preporučuju! Kako možeš to da radiš rođenom sinu?
- Zabranjeno voće, draga moja. Osim toga, i ja volim Tomu Zdravkovića, pa
ti misli o meni šta hoćeš.
- Bože, s kim sam se ja kresnula! - Rekla sam polusažaljivo, ali ipak malo
u šali, a Tarzan je zaurlao neki užasan stih i onda nastavio da peva sve do Larine kuće, levom rukom
upravljajući volanom, a desnom mašući u ritmu te nemoguće muzike. Morala sam da
zapušim uši.