Moja prijateljica Galina (Odlomak iz romana)
Kad je pre tridesetak godina, u okviru Studije o razmišljanju, pokrenuta akcija izgradnje domova za pripadnike nacionalnih manjina, Galinini roditelji dobili su kuću od države. Sagradili su je baš na mestu gde se ranije nalazio Vukov i Dositejev muzej, znači odmah pored škole. Mi devojčice iz razreda, u bašti te kuće praktično smo provele detinjstvo. Ravnopravni indoevropski građani jugoistočno-azijskog porekla tih godina su prolazili dosta dobro, pa pošto ni do dana današnjeg naša zemlja nije uključena u pregovore o sticanju uslova za približavanje razgovorima o ublaživanju viznog režima, Galina u životu prolazi jako dobro. Odmah po završetku srednje škole, posao u Ministarstvu za ljudska prava dobila je čim se pojavila na vratima. Kao Ravnopravna indoevropska građanka jugoistočno-azijskog porekla, Galina ima pravo i na socijalne doprinose i dva telohranitelja. Obožavam je! Imati je za najbolju prijateljicu je pravi užitak, jer mi u ovoj krizi puno pomaže. Posle faksa skoro uvek odem kod nje na ručak, a često i na kresanje. Podrazumeva se da je Ministarstvo Ravnopravnim indoevropskim građanima jugoistočno-azijskog porekla dodelilo najzgodnije, najobdarenije i najpotentnije telohranitelje. Po zakonu, oni nemaju obavezu da zadovoljavaju i pripadnice nemanjinskog naroda, ali su Gile i Miki ekstra. Rade sve što im se kaže. A i dobar su tandem. Gile je više za grublje a Miki za nežnije varijante, pa ko je kako raspoložen. Galina je od Dimitrija kupila jednu onu njegovu loptu za prelaženje ulice i poklonila im. Lep znak pažnje.
Ipak, treba reći da ni Gile ni Miki nisu iz nekih finih porodica i da nisu najlepše vaspitani. Primitivcu su, šta da se radi... Galina im uglavnom gleda kroz prste, ali nekoliko puta su preterali pa je morala da ih prijavi. Gile naročito. Jednom je, kad mu je pao Galinin klavir na nogu, tako opsovao da je upotrebio čak dve zabranjene zaredom. Jednom za vreme seksa izletela mu je čak i ona sablažnjiva. Iako je bilo u nastupu strasti, složile smo se da ga treba prijaviti i za to je od Ministarstva dobio pet dana deset debelih političarki. Tako sleduje po zakonu. Možda malo prejaka kazna, ali naučio se redu. Ma ne vredi! Iako su obojica prošli kroz Evropski program za civilizaciju zemalja zapadnog Balkana (a Miki je čak učestvovao i na kvizu "Stazama evropske zajednice" na opštinskom takmičenju i osvojio sedmo mesto), očigledno je da jedino kažnjavanje daje neke rezultate. Amerikanci su rekli da NDD plejere sa programom za potiskivanje ružnih reči više neće isporučivati ako se ne preduzmu odlučne civilizacijske mere. Zato smo ga prijavili, za dobro svih nas, ne toliko zbog njega, jer, iskreno, mene ta reč zapravo ne sablažnjava mnogo, a Galina mi je jednom kad se napila priznala da čak voli da je čuje i da je jednom pred ogledalom probala da je izgovori. Sreća pa je ćale pokucao na vrata. I inače je Galina sklona svakavim glupostima. Zato je i volim.
Jednom je, valjda u sedmom razredu, i to baš na času evropskog ekonomizma, na noutbuku napisala da mrzi kiš loren. Učiteljica je naravno provalila. A ona je to uralida potpuno bez veze. Niti mrzi kiš loren, niti je imala nameru da nekog provocira. Samo je tako odjednom napisala, iz dosade, jer ko je u tim godinama u stanju da sluša o evropskom ekonomizmu? Ja to znam, ali nije znao i direktor. Morala je da usvoji tri mačke i napiše referat o istoriji francuske kuhinje i njenom uticaju na ljubav u svetu. Oko referata smo joj svi pomagali. Na netu ima milijardu stvari na tu temu, ali tad je već bio izmišljen PGL pa smo morali sve iz glave da pišemo. Sećam se da smo čak neke rečenice skroz sami smislili. U tim godinama! Pa i pored svega toga, kako vidim na forumu, ima ljudi koji strahovito slabo poznaju geografiju i istoriju Francuske. U to sam se i sama uverila. Sećam se da debeli Čeda jednom na karti nije mogao da nađe Perpinjan! Dobro, našao je, ali trebalo mu je jedno dva minuta. Ne verujem da u svetu ima takvih slučajeva.
Bilo kako bilo, Galina se u sledeći petak udaje i ja sam joj kuma. Jedva čekam!
Ponekad stavim ruku na čelo i kažem sebi: Leposava, prava si seljanka!
Od kako je Dimitrije napravio loptu za prelaženje ulice, Beograd mi ceo izgleda sasvim drugačije. Nije samo zbog toga što nam je lopta svima omogućila brzo i nesmetano prelaženje ulice, nego se nekako sve odjednom izmenilo. I stvari koje ni s loptom ni sa ulicom nemaju nikakve veze. Uostalom, šta biste vi pre samo mesec dana rekli da vidite saobraćajca kako nasred Terazija muze kravu? A danas je to sasvim normalna pojava. Niko se više ni ne osvrće, jer su sad svi normalno prihvatili Zakon o mleku na javnom mestu. U svetu odavno prihvaćena stvar, ali našim seljacima je trebalo sto godina da se naviknu.
A Dimitriju svaka čast na ovoj lopti. Primetila sam da totalno izluđuje vozače, naročito kad uključiš moju omiljenu opciju false projection. Ne radim to svima, samo taksistima. Dok ja bezbedno jašem na lopti, onaj skot dole vidi moju projekciju ispred šajbe i koči ko sumanut. Tek kad zakoči, skapira da je trik. Ladno popizdi.
Teroristička organizacija pešaka tražila je da otkupi loptu za veliku lovu, ali Dimitrije je rešio da im ne da. Kaže da će je zlouoptrebiti. To je moguće, jer ipak su to ekstremisti. Pre dve godine, kad su se tek pojavili i samo bušili gume i lomili brisače, još su mi bili i simpatični, ali otkako su uveli pravilo "deset mrtvih vozača za jedan prelazak na crveno", svi se slažu da su izdali ideju poštenog pešaka. Ne da je previše, nego proizvodi totalni kontraefekat. Neki taksisti su radi samoodbrane počeli da nose pištolje i postali mnogo laki na obaraču. Već tri pešaka koji su prelazili ulicu van pešačkog prelaza ubijeno je usred bela dana. I niko zbog toga ne odgovara. Murija je naravno na strani vozača.
A kazne za nevezane pertle pešacima da ni ne spominjem. Ja sam pre neki dan platila 45.000 slovnih znakova bez razmaka za samo levu nevezanu pertlu, i to na trotoaru! Na licu mesta, bez prava žalbe. Užas! Ćaletu nisam smela da kažem ni reči. Postao je nepodnošljiv otkako su ga u firmi uhvatili s pocepanim gaćama. Higijenska komisija uvek obilazi frustracioni sektor drugog četvrtka ili petka u mesecu i to svi znaju, a ovog meseca su odjednom banuli u utorak. Ne vredi ništa što mu je keva govorila da će se to kad-tad desiti i da bar te nedelje uvek nosi čitave gaće. Da nevolja bude veća, pošto su gaće po proceduri odnete na dalju analizu, ćale je ubeđen da će ga provaliti da su pride bile još i prljave, pošto on u utorak nikad ne menja gaće. Ranije je menjao, ali ovo mu je kao neki bunt. Uostalom, isto kao i keva otkako su zabranili češanje na javnim mestima. Ona obožava, dok stoji na semaforu, pa kad se murkan okrene na drugu stranu, onako naočigled svih da se počeše ispod leve nozdrve. Oni s druge strane gledaju je zaprepašćeno, upiru prstom u nju, ali nema teorije da je pandur provali. Dok se on okrene, ruka je uredno u džepu, kao što propisi i nalažu. Ko svuda u svetu. Stvarno smo seljaci, to se na Zapadu nikad ne bi desilo. Čula sam da ljudi u Sloveniji drže ruke u džepovima na semaforu čak i kad nema automobila. Ni pandura! A jeste znali da u Nemačkoj uopšte skoro nema murje na raskrsnicama? Nema potrebe. Čim se čuje pucanj, svi u istom momentu kreću ukorak, leva-desna, leva-desna, a ritam drži automat na semaforu za slepe. Prestrojavanje po grupama se vrši bez pomoći bočnih saobraćajaca i dobermana. Kod njih se polaže ispit iz pešačenja po gradu još u sedmoj godini i ne smeš da izađeš bez položenog ispita. Jebote, oni su 100 godina ispred nas, majke mi.
Istina, meni malo prija ova naša balkanska opuštenost. Zato su mi te Dimitrijeve lopte ekstra. Zasad ih samo nas šestoro u gradu koristi, ali ako se stvar primi, a primiće se sigurno, garant će uvesti neki zakon protiv njih. I treba da uvedu. Neka nam kad smo takvi!
Baš čitam komentare na B92 juče. Ono kad su javili da smo i oficijelno proglašeni za naciju sa najviše kretena, prostaka i nacionalista po megabajtu; piše neki lik koji se kune da je bio u Italiji, i to dva puta. Jednom u Veroni a drugi put u nekom gradiću u Montani ili tako nešto. Kaže čovek da su ladno počeli da nas prepoznaju na ulici tamo u Evropi. Odmah! Nas Beograđane. Samo te namirišu posebno dresirani džukci, dođe murja i odvede te. Džaba viza, džaba rodbina u inostranstvu, nekrštenica i potvrda o nevoljenju SPC. Odmah te deportuju. Njega nisu, kaže, on se civilizovao. Navodno nije tolika frka ne gledati ljude oko sebe, ako prvo malo vežbaš po gradu pre nego što odeš preko crte. Meni je to nezamislivo, ja zveram u svaku budalu koja mi se nađe pred očima. Koja sam ljanka...
Ma ni ne treba da idemo u Evropu kad smo tolki šabani. Kažu baš jutros na B92 da su u Srbiji čak deset posto stanovništva pušači! Da se čovek naježi od užasa...